Ne, ne, ne i ne!
Vjerujem da postoje različiti uspješni načini riješavanja stresa ili nezadovoljstva, od lupanja u vreće, preko tableta, seksa ili trčanja do razgovora sa dobrim prijateljem. Moram pokušati i na ovaj način, dakle zapisivanjem.
Siguran sam da ima odličnih blogova na ovom mjestu, pozitivnih, zanimljivih i maštovitih i nadam se da ću doći i do njih, da ću ih čitati i upijati, no to ću malo kasnije.
Trenutno moram barem nešto napisati. Pretpostavljam da nisam jedini ako kažem da ću većinu puta ovdje pisati isključivo za sebe. Ukoliko se nađe koji čitatelj, dobrodošao. Pokušat ću uzeti u obzir da ako se sa vremenom i nađu koji čitatelji, da moji postovi budu jasni i kratki (no ne mogu obećati, he he)
Prijatelje možemo birati, poslodavce također, ali kolege baš i ne možemo. Pogotovo ne možemo birati rodbinu.
Što se dogodi ako svoje vrijeme provodimo više sa ljudima sa kojima se baš i ne slažemo, pa čak i ne volimo, nego sa ljudima koji su nam dragi, koji nas obogaćuju, od kojih se učimo i od kojih rastemo?
Što se dogodi, ako zbog pristojnosti ili zbog mira u kući svoja viđenja i eventualno ne slaganja zadržavamo u sebi i dozvoljavamo da se te negativne misli akumuliraju?
Događa se kaos! Nezadovoljstvo. Dobri ljudi postaju grozni.
... sad sam se sjetio da imam još nekoliko neprijatelja: trenutno sam se sjetio "nestrpljenja" i "vremena". Morat ću ih pridobiti nekako na moju stranu. Barem "vrijeme" moram dobiti na moju stranu.
No za sad su u ovoj bitci pobjedili, pa ću za sada pozdraviti blog.
Lijep pozdrav
|
